Work Text:
Ujutro mu je stigao mail sa pozivom na finalnu večer Splitskog festivala.
Nije znao ići ili ne. Sve je to bilo u sklopu njegovog nastupa na Poljudu prije nekoliko dana.
Opet je napunio čitav stadion.
Srce mu je glasno tutnjalo u grudima.
Bio je preponosan na sebe, svoj bend i svoju publiku.
Ali se dvoumio dal da ide na taj glupi festival ili ne.
Ipak je ove godine to bio službeni poziv sa strane gradonačelnika…
Namrštio je čelo naslanjajuć se na prozor. Promatrao je valove.
Ako ne ide zamjerio bi se gadno općini…hm.. a ako ide…ni ne zna tko nastupa večeras,
izgledat će kao da je pao s Marsa.
Nikad nije volio takve događaje, ma da je i sam učestvovao par puta. Ali sjećanja na to bila su gorka.
Izgledao je kao idiot, u tadašnje vrijeme ke vladao neki hipijevski stil kojem je i on bio malo sklon, a i nije znao još koristit glasnice kao danas.
No ove večeri bit će nešto drugačije, on neće pjevat a i prikladnije će se obući.
Iz ormara je izvadio svježe crne Levis traperice i na njih zakopčao lančić a uz to je odjenuo i običnu tamnu košulju.
Uzeo je nešto para i naravno, mobitel. Bez toga nigdje.
Ove godine se na festivalu natjecao i Tiho sa jednom novom pjesmom, ali nažalost nije prošao u finale.
Nadao se da će barem on biti tamo, dosta mu je bilo već svih nepoznatih faca oko sebe.
Sjeo je u BMW i zaputio se put Prokurativa.
Kad je stigao, parkirao je uz rivu i produžio pješke, da nebi previše privukao pažnju.. i čudom uspjelo je,
Uspio se prošuljati sve do bine bez previše pogleda.
No kada su ga ugledala neka djeca sa strane, izbio je opći kaos, naravno svi su pohrlili ka njemu i tražili sliku.
Nakon 15 minuta spasili su ga gradonačelnik i njegov security.
Volio je svoju publiku i nikad nije rekao ne zajedničkoj fotografiji ali ponekad je bilo preteško biti toliko popularan u Hrvatskoj.
Na kratko je porazgovarao sa gradonačelnikom i nažalost u tom trenutku ih je ulovila i televizijska kamera. Dosadnjakovići.
Uputio se prema VIP loži i sjeo za obližnji stol.
-Pa da vidimo tko uopće nastupa, rekao je sam sebi
Oko njega su bili sami nepoznati ljudi. No, svi su htjeli bar na kratko popričat s njim i nije mu bilo previše dosadno.
Upoznao je nekoliko važnih osoba sa područja glazbene produkcije, o kojima je već dosta čuo. Uvijek je bilo dobro širiti poznanstva i veze.
Ko zna kad će mu zatrebat nešto.
Brzo se od nekud stvorio i Tiho te sjeo kraj njega.
Uh! Nitko sretniji od njega.
Bratski su se pozdravili i ubrzo se ispred njih snašla plata i dvi butelje vina. Crno i bijelo.
Natočili su bijelo za početak.
Novi hitovi su se redali a uz voditeljeve komentare nije falilo smija..
-Nego šta ti večeras radiš ov’den? pitao ga je Tiho odjednom
-Kako to misliš? zbunjeno je odvrnuo
-Pa…ono..ništa. složio je zabrinjavajuću grimasu
-Šta? Šta je? Pa Baldasar me pozvao.
-Aha. A nije ništa nego.. Tiho se počeškao po glavi i otkašljao se
-Nego šta? Daj prestani me nervirat i reci
Tiho je uzeo komad pršuta, stavio ga na kruh i nonšalantno rekao
-Danijela nastupa.
Marku je vino zapelo u dušniku i u trenutku je ispljunuo sve po stolu.
Svi su se zabrinuto okrenuli i gledali u njih dvoje
Tiho se samo nasmijao i odmahnuo rukom
-Dobro je! Sve okej!
Dok su brisali stol Marko mu je ljuto sikćao
-Jesi li ti normalan? Šta mi nisi reka odma?
Još se povremeno morao otkašljati
-Pa mislio sam da znaš. Slegnuo je ramenima
Marko se uhvatio jednom rukom za glavu
-Šta ću sad? A majketi..
Ništa, šta bi ti? Sidi tu i miruj, pa neće ona doć tute’
-Kakve sam sriće hoće! zarežao je sam sebi u bradu još uvijek popravljajući stol
-Pa dobro i da dodje, što? Koliko ono imate godina?
Tiho je odmahnuo glavom i uputio mu iziritirani pogled
Marko se zacrvenio do ušiju i kao da se smanjio u stolici
-Ajme. Ti..?
-Da nisi zucnuo. Šuti. Zagunđao je gurnući tanjurčić od sebe
-Ne mogu ovo virovat.. uhvatio se rukom za čelo i pomanio oči, a na faci mu je sijao magareći osmijeh
-Ti si lud! šapnuo je tako da su čuli samo njih dvoje
-Ne čujem te uopće.
Stavio si je komad sira i pršuta na tanjur pred sebe
-Dobro dobro ali… evo je!!
Marko se okrenuo takvom brzinom da je skoro slomio vrat
-Aha! Gotcha!
Mlađi se krenuo cerekat ko blesav i tapkat na mjestu nogama od smijeha
-Jebem ti mater, zapamtit ćeš kad si to napravio zaprijetio mu je i udario ga šakom u rame
Tiho je drhtao od smijeha još nekoliko minuta
****
U međuvremenu, Danijela se spremala na nastup u svojoj garberobi. Bila je na redu za 10 minuta. Odmah iza Klape Cambi.
U nekom momentu u garderobu je uletila njena mlađa sestra Izabela. Stala je pored nje i progutala knedlu. Vidno uzbuđena radi nečega.
-Eej draga! Šta si uletila ko metak? Jel sve spremno? pitala ju je dok je promatrala u ogledalu svoj makeup.
-Uh Dane..
Nervozno se pogladila po koljenima.
-Moran ti reć nešto. Al’ nemoj popizdit.
Danijela ju je preplašeno pogledala.
-Šta je? Jel nešto sa plesačima? Jel se nešto dogodilo?!
Gledala ju je tako par sekundi.
-Reci više!l Pobogu?! viknula je iznervirano
-Ma ne ne. Ne to… Nego…khm. znaš…Marko je tu. Pogledala je nervozno dolje
-M-ma…Marko?! Šta? Koji Marko?!
Počeo joj je trzat lijevi kapak.
-Pa. ON. Marko. Tvoj.. Marko. šapnula je zadnji dio
-Marko? Tu? Sad? Di? Ajme. pitala je ponovno, sva zbunjena i usmjerila pogled u točku iza Izabele
-Da! Saberi se! Pljesnula joj je pred facom i nastavila,
Morala san ti reć prije nastupa, nebi bilo dobro da nisam. Sjedi pored bine na desno, sa malim Tihom i nešto su dobacivali jedan drugome, čak se ovaj tvoj skoro ugušio na piću.
Pogledala ju je začudeno
-Ugušio? Išlo joj je na smijeh.
I nije moj! klepnula je sestru po ruci sjetivši se izgovorenih riječi
-Da. Tiho mu je nešto rekao očito
-Misliš da nije znao prije da ja nastupam?! Pa je zato došao?!
-I ja mislim, pa mu kolega rekao i šokirao ga. Da vidiš pogleda okolo. Sklopila je ruke i odvalila se smijat
Nakon razvoda su naime imali nekakav neizgovoreni dogovor o izbjegavanju.
-Ajme. Danijela se ukočila i stavila lice u dlanove
-Šta ti je?
Prošlo je nekoliko sekundi.
-Digla je glavu suznih očiju.
-Isuse. Seko. Ma daj me nemoj zajebavat. Sad nije vrijeme za to!
Sjela je na kauč i pogrčila koljena ka sebi.
-Reci nešto? Ajde bogati pa nije sudnji dan doša!
Odmahnula je glavom i pažljivo obrisala oči maramicom, da ne pokvari šminku
-Ma nije to! Nego.. A jebemu idem to odradit kako spada. Pusti aj.
Ustala je i pogladila se po odijelu.
Izabela se nasmijala gledajući u njen kostim
-Znaš.. i on ima taj lančić. Čak je na istoj strani kao tvoj. rekla je Izabela pokazivajući prstom na Danijelin hlačni lančić sa desne strane.
Argghh! Ma sad ću i to otkinut! I njemu glavu šta je doša!
Izabela se krenula smijat i smirila je stariju rukama.
-Ajde sestrice odvali ti radije svoj nastup.
U tom momentu ušao je scenograf i rekao
-Danijela, evo krećete za 2 minute. Ajde ajde.
Na pozornici je voditelj upravo najavljivao njezin nastup.
-Ajde Dane, možeš ti to, ma kao da ga nema!
Marko i Tiho su u međuvremenu načeli drugu bocu vina.
Marko je već cinclao sa svojim govorom a oči su mu bile ko dvije zelene žarulje.
Nije skidao osmijeh s usana.
-Pa kad ti kažen! Lipa je ki anđeo! A sam đava u njoj!
Okrenulo se par muških glava ka njima.
-Ššš jebate, aj muči, pa čut će te još neki novinar!
-Neka me čuju, kad je istina. Aj dolij još.
Mignuo je čašom prema njemu.
Tiho im je nalio još jednu turu bevande i odmahnuo glavom.
Krenuli su prvi taktovi pjesme Cappucino.
-Evo je! šapnuo mu je klimajući glavom prema pozornici zatvarajući vino
Marko se u trenutku sasvim otrijeznio i pažljivo promatrao binu.
Nagomilalo se oko 10 mladih plesača i plesačica, te u sredini Ona.
Hm. Kao…kao neka Boginja sa svojim slugama. pomislio je
Na sebi je imala vintage crno bijelo odijelo sa šeširom. I u ruci bagulin. Uh..
Krenula je pjevat i plesat.
Koreografija je bila dosta zanimljiva.
I dosta sexy.
Progutao je knedlu.
Danijela je doslovno flirtala sa plesačima, pogotovo sa glavnim. Crn i visok momak. Bez majice, sa kravatom oko vrata i pun mišića.
Stisklo ga je oko srca.
Suzdržao se komentiranja.
Energičnost joj nije nedostajala. Još uvijek je bila ista, vrckava, vižlasta i sićušna.
Kao kad je bila njegova.
Niz tijelo su mu prošli trnci.
Ali sad više nije.
Nije mogao maknut pogled sa nje.
Ekspresno je popio čitavu čašu bevande.
Nastup je završio i Danijela se poklonila publici.. ali kad se ispravila..
Pogledi su im se sreli.
Zeleno je udarilo u zeleno.
Osmijeh joj je nestao sa usana.
Okrenula je glavu.
Ostao je šokiran sjediti.
Dok je trajao aplauz Tiho ga je probudio tleskajući prstima ispred očiju
-Alo šefe
Otresao je glavu i okrenuo se prema Tihi
-Vidila me! iznervirano je šapnuo i složio ljutitu facu
- Ma je?!
-Da! I prestala se smijat! Radi mene! Šta san uopće dolazija jebenti nedilju!
-Ma daj, ne pizdi.. pa di će te vidit, ima nas ode’ ko rusa!
-A jebate pa vidila me, znam da me vidila
-Uf dobro ajde barem zna da si tu, neće biti čudnog prizora ako se slučajno sretnete negdje u vipu
Marko si je prošao jagodicama kroz neobrijanu bradu
-U tome i jest problem.
-Kako to misliš?
-Želin je vidit još… izdahnuo je
-Sta?! Jesi ti lud? Di ćeš POBOGU?!
Marko se ustao i htio krenut u smjeru garderobe
-E sta ti je aj sidi, nemoj da bude scena ej! povukao ga je za ruku
-Ma daj, pa neću pravit scenu glupane! zagundjao je iznervirano i otarasio se njegovog ubojitog stiska oko ruke
Pošao je prema svlačionicama iza bine
Zaustavio ga je redar rukom na ramenu
-Gospodine, a di vi idete? Imate svoju akreditaciju? Bez toga neće moći.
-Iman đavla pa znaš ko sam, rekao je namrgođeno pun sebe
-Znam dobro tko ste ali gospodine Perkoviću, ja vas ne smijem samo tako pustit u ove prostorije! rekao je redar strogo
Već je htio srdito odgovoriti kad je razgovor odjednom prekinuo zenski glas
-Dobro je, može sa mojom iskaznicom uć'
Okrenuo se
Izabela. Danijelina sestra. Promatrala ga je sa provokativnim smješkom na licu
-Um, dobra vecer, bok. pozdravio ju je odjednom bez grama hrabrosti u sebi
-Bok Marko, long time no see. namignula mu je
-Ah da istina…ja..znas…tija bi…
Progutao je knedlu. Nervozno je gledao u nju i pogledom je molio da ga spasi iz ove situacije.
-Izvoli. Ajde. Pružila mu je svoju akreditaciju i kimnula redaru
Pogledao ju je u nevjerici
-Ajde ajde, 4. vrata lijevo.
-Hvala ti Izi!
Nasmijala se i pokazala mu pokretom glave prema svlacionicama
Krenuo je užurbanog koraka.
Hvala Bogu hodnik je zjapio prazan i brzo se snašao ispred čuvenih vrata.
Sve il’ ništa.
Pokucao je glasno
Začuo je poznat glas
-Izi? aj uđi, daj mi minutu, i ne zelim sad novinare
I usao je, stavio “Ne ulazi” znak na bravu i zaključao ih.
Za svaki slučaj. pomislio je
Sjeo je nepozvano u stolicu i promatrao veliki vizažistički stol ispred sebe.
Bio je pun razlicite sminke, proizvoda za kosu i tijelo, raznoraznih slanih i sladkih grickalica u sicusnim kontejnerima.
Nije se kuzio nikad u te stvari. Sranje neko.
U desnom kutu je bio mali hladnjak, otvorio ga i uzeo van bocu ledene vode. Popio ju je na eks.
Čulo se otključavanje brave
-Ej, sori, morala sam se osvjež-.....
Skoro ju je infarkt. Ovo sigurno nije očekivala.
Nikad. Definitivno ne.
-M..M...MARKO? Sta radis o-ovdje?!
-Danijela. rekao je njezno i kimnuo u znak pozdrava u ogledalo
Nastavio je kad je shvatio da nece biti iste reakcije
-A evo iskreno ne znam ni sam…odmahnuo je glavom i zavrtio se sa stolicom prema njoj.
Pogledao ju je direkt u oci
-Bila si odlična, luda koreografija moram priznat, otkud ti samo toliko energije…uf! stresao je ramenima
Naslonio je glavu na svoje dlanove iza glave. Alkohol mu je pruzao hrabrost.
Baljezgao je nešto u prazno jer mu se mozak fokusirao samo na njezino tijelo u tom prokletom bijelom ručniku.
Niz ramena joj je još kapila voda.
Kako bi ih volio obrisati svojim jezikom.
Znao je da ispod nema ništa.
Hmmm.
Prekrižio je noge i otkašljao se.
Odjednom je buknulo iz nje
-Hvala na komplimentima ali KOJEG ĐAVLA GLUMIŠ TI OV’DEN? ‘KO TE PUSTIO ‘VAMO?!
-Hm. Znam da si me vidjela. Zašto si se prestala smijat? Kontrirao joj je pitanjem podignutih obrva igrajući se sa prstenima na lijevoj ruci
-Ja?? Di? Nisam!
Ustao je i približio joj se za par koraka
-O čemu govoriš? Oči su joj panično bježale po sobi
Šta radiš to? Odlazi. podsavjesno je stiskla ručnik jače oko sebe, kao da je on štiti pred cijelim svijetom.
-Znaš ti dobro o čemu govorim. Ne pravi se luda. Nestao ti je osmijeh čim su nam se pogledi sreli.
Pogledala je u stranu potpuno namrgođene face.
Ne želim pričat o tome jednostavno, molim te napusti prostoriju.
A jel? prstima joj je nježno okrenuo bradu prema sebi
-Lipa si ka vila. nasmiješio se slatko, pokazujući svoj biserni osmijeh
-Molim?! šokirano je šapnula
Odmaknuo se od nje i okrenuo prema stolici
-Čula si me. Neću se ponavljat.
-Marko nemoj to radit, molim te, otiđi.
-Neću. šapnuo je i složio ljutitu grimasu
Sjeo ju nazad u stolicu
Položio je ruke na ručke sa strane i rekao:
-Dođi.
-Šta?!
Kretnjom prsta ju je pozvao prema sebi
-Što želiš od mene? krenula je i stala ispred njega prekriženih ruku preko ručnika
Pogledao je prema gore direktno u njene oči
Ispružio je ruke prema njoj
-Lipa si. šapnuo je
Progutala je knedlu i pogledala u stranu.
Rukama je zahvatio njene sičušne dlanove i odmaknuo ih sa ručnika
Ustao je
-Bojiš se? upitao je smješkajući se
-Tebe? Nikada! odgovorila je ponosno
-Nego?
Prošao joj je vršcima prstiju po golom ramenu i zatvorenih očiju upijao miris njene kože.
Nosom je prošao uzduž njene ključne kosti.
Skamenula se. Trebalo joj je nekoliko sekundi da se sabere. Šta radi pobogu?
Pomaknuo se od nje
-Upitah, čega se to bojiš? šapnuo je
Sljedeća riječ je iz nje izletila nenamjerno
-Se-sebe. Odlazi!
-Ah. Smješkao se i dalje i sjeo nazad u stolicu
Prstima joj je zakačio ručnik, koji je pao na pod kao jesenjsko lišće
Ispred njega je stajala pomalo mokra i topla.
Nije se bila u stanju pomaknut ni milimetar
Što se to dogaða?!
Pratila je svaki njegov pokret.
Progutala je knedlu veliko kao svoje srce, ovo je bio takav šok za njene misli i tijelo.
Osjećala je vlastiti pulz u ušima. Kao da je opijena najluđim supstancama.
Uhvatio ju je oko struka i privukao nježno ka sebi.
Usnama se približio malo iznad rebara i usnama zaplesao na svakom posebno
Isuse Kriste Bože! zajecala je i nesvjesno ga uhvatila za kosu, pokušavajući održati ravnotežu.
Što je izazvalo tihi jecaj i kod njega
Usudila se pogledat prema dolje.
Ljubio ju je uzduž i poprijeko stomaka.
Ajme meni. Šta ja radim?! rekla je sama sebi potiho
No nije bila u stanju napravit ništa. Još uvijek je ovo sve bio ogroman šok za njen mozak.
Ma-Marko! Marko! Stani! Odmah!
Pogledao je prema gore
Šta? Pa ništa loše ne radim? pitao je sa nevinim telećim pogledom
Odmaknula se od njega na drugi dio sobe i na sebe navukla bijeli bade-mantil
Dobro ako ćemo tako? naslonio se nazad na stolicu
Ljuto mu je odgovorila
Prestani! Prešao si granicu! Mahala je rukama i žugala prema njemu:
Dođeš, stvoriš se od nikud i šta bi ti?! I kako si UOPĆE ušao?! Ko te pustio?! Ko ti je dao pravo da me uhvatiš…svu… nespremnu!
Konjutino vlaška di ti je mozak!? MARŠ VAN! poludila je razjareno
Zinuo je i trepnuo
Ovo ga je nevjerovatno još dodatnije napalilo.
Na licu mu se razvukao đavolji osmijeh.
Vau. rekao je
MOLIM?! podivljano reče ona mlatarajući upitno dlanom prema njemu
U trenu je bio sa jednog kraja sobe na drugom.
Uhvatio ju je za vrat i strastno poljubio
Pokušala ga je odgurat od sebe udarajući ga po bicepsima, međutim on ju je još čvršče privio uza se.
Misli su joj se borile. Kriste, ovo nije u redu.
Ovo mora da je san.
Lijepi san, pomislila je dok su se njegove usne micale po njezinim.
Mekane usne su lepršale uz njene.. Osjetila je grubost njegove brade po svom licu. Probala je ignorirati što je taj osjećaj stvarao njezinom biću.
Grabio je rukama po njoj, ogromne šake su je stiskale u zagrljaj. Kao da je ovisan.
Njene usne odavno su već poznavale njegove.
...